DUHOVNA BORBA Izvor i početak svakog grijeha je u mislima
DUHOVNA BORBA “Izvor i početak svakog grijeha je u mislima”;jednoglasno su ustvrdili ranokršćanski oci. Srce su uspoređivali i s “obećanom zemljom” u koju napadači zabijaju svoja koplja, odnosno zle misli.
Što se događa u čovjeku prije nego što sagriješi? Kako je odgovoran za ono što ga navlači na grijeh? Kako otkriti prve simptome podleganja zlu? A kako mu se na vrijeme oduprijeti?
Prema riječima učitelja duhovnog života iz prvih stoljeća, na temelju osobnog iskustva i promatranja drugih, priča o prvim poglavljima Knjige Postanka neprestano se obnavlja. Svatko od nas ima raj u obliku vlastitog srca. A svatko također ima iskustvo zmije koja prodire u srce samo da bi prevarila. Ova zmija poprima oblik zle misli:
“Izvor i početak svakog grijeha je u mislima”;jednoglasno su ustvrdili ranokršćanski oci. Srce su uspoređivali i s “obećanom zemljom” u koju napadači zabijaju svoja koplja, odnosno zle misli.
Ove tjelesne, đavolske i nečiste misli ne mogu doći izravno iz srca, jer je ono iz ruke samoga Boga. Pa nam dolaze izvana. Strogo govoreći, to nisu misli kao takve, već određene slike ili predstave s kojima je povezana ideja činjenja nekog zla.
Sv. Maksim ispovjednik, veliki teolog i mistik s prijelaza iz 6. u 7. stoljeće, ilustrira ovakvo stanje primjerima iz svakodnevnog života. Dakle, naša sposobnost razmišljanja nije loša, niti je sama misao loša. Žena nije zla, niti je pogrešno misliti na ženu; međutim, slika žene u umu muškarca rijetko ostaje jasna. Novac i vino nisu loši, ali vas lako mogu iznevjeriti.
Budući da loše misli dolaze izvana i prirodno ne pripadaju našoj sposobnosti mišljenja, one prodiru u srce samo postupno i polako. Očevi navode najmanje pet koraka u ovom procesu:
1. Prvo se bavimo prijedlozima. To je prva slika, prva ideja, prvi impuls. Ovdje pohlepnik vidi novac i dolazi mu sljedeći prijedlog: Mogao bih ga uzeti i sakriti. Isto vrijedi i za tjelesne slike. Međutim, još ne donosimo nikakve odluke; samo primjećujemo da smo suočeni s mogućnošću pogrešnog, te da ima privlačan oblik. Za ljude početnike u duhovnom životu ova situacija često postaje drama. Stalno se okrivljuju što imaju loše misli.
Sv. Antoni, (redovnik, umro sredinom 4. stoljeća u svojoj pustinjačkoj kući uz Crveno more) jednom je svom učeniku naredio da se popne na krov i uhvati vjetar u njegove ruke. Ako ne možete uhvatiti vjetar, onda ne možete kontrolirati svoje misli. Želio ga je naučiti na ovaj način, da prve ideje i prijedlozi nisu krivica, a dok smo živi, nećemo biti slobodni od njih. Podsjećaju na komarce, koji smetaju što ih se više pokušavamo riješiti.
2. Zatim slijedi razgovor, odnosno unutarnji dijalog. Prisjetite se priče iz trećeg poglavlja Postanka: Eva ulazi u razgovor sa zmijom. Ako ne obratimo pažnju na prvu sugestiju, ona će proći kao oblaci na nebu. Obično, međutim, osoba dopušta da je isprovocira i počinje razmišljati o novonastaloj ideji.
Evo primjera: pohlepnik kojeg poznajemo kaže sebi: Da sam dobio ovaj novac, položio bih ga u banku, ali se onda ispravi: Ili bolje ne, da slučaj ne izađe na vidjelo. On nije u stanju donijeti bilo kakvu odluku, ali mu je ta stvar s novcem cijeli dan na umu. Isto tako, s nekim tko se naljuti: dugo ne misli ni na što drugo osim na osobu koja ga je naljutila. Zamišlja da će ga, ako ga uhvati, istuči ,ili barem neće požaliti nekoliko teških riječi.
Odjednom mu u mislima sve velikodušno oprašta, ali začas opet ustaje. Sve to zaboravlja tek nakon dugo vremena. Što je krivo za ovakvu internu raspravu? Tko nije donio nijednu pogrešnu odluku, nije sagriješio. Ali koliko je vremena, koliko unutarnje energije potrošio na te unutarnje dijaloge, potpuno besmislene i beskorisne?
3. Vrijeme je za duhovnu borbu. Kad se kao rezultat duge rasprave neka misao nastanila u srcu, nije lako rastati se od nje. Senzualni muškarac ima maštu toliko podložnu nečistim mislima da se od njih ne može osloboditi. Ali on im još uvijek može uskratiti njihov unutarnji pristanak; može i treba izaći kao pobjednik, iako uz veliku cijenu. Mora se boriti.
4. Unutarnji pristanak sljedeći je korak. Tko je izgubio s lošim mislima, prvom prilikom će ih provesti. U ovoj fazi počinje se grijeh u pravom smislu riječi. Pa čak i kada se iz raznih razloga čin nije dogodio, grijeh ostaje. Teologija tada govori o grijehu u mislima, iako je zapravo riječ o strasti. Oni koji su često pogođeni lošim mislima postaju iznutra sve slabiji. U njemu raste sklonost zlu, koja na kraju postaje toliko velika da joj se teško oduprijeti. Strast čovjeka čini robom zla.
Ne dolazimo u grijeh do pete faze, faze unutarnjeg pristanka. Dokle god se svađamo sa zlim mislima, grijeha još nema. Također to ne činimo kada smo u fazi duhovnog ratovanja. Međutim, izgubili smo puno vremena i duhovne energije u ovoj unutarnjoj raspravi.
Sretan je čovjek koji na vrijeme može kontrolirati loše misli. Ali kako to učiniti?
Redovnik Evagrije, koji je živio u 4. stoljeću, napisao je raspravu “O prepoznavanju strasti i misli”. U ovo djelo uključio je mnoge odlomke iz Svetog pisma koje preporučuje ponavljati kada ga napadnu zle misli. To je ono što je Isus učinio kada ga je Zli kušao: jednom riječju, odbio je đavolsku ponudu da napusti post u pustinji:
“Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih” (Mt 4,4).
Na isti način on je pobijedio iskušenje zemaljske vladavine:
„Gospodinu, Bogu svome, klanjaj se i njemu jedinomu služi“ (Mt 4,10).
Redovnici su naučili ove riječi napamet kako bi ih uvijek imali pri ruci u vrijeme iskušenja. A ponekad su izgovarali samo ime Isusovo, koje “tjera sve demone da trče” – kako su više puta sami svjedočili.
Prisjetiti se Spasiteljevog imena u vjeri je lijek za sve vrste loših misli. Znati kako se oduprijeti lošim mislima također je poznato kao duhovna trijeznost ili jednostavno pažnja. Svaki istinski ljudski čin zahtijeva punu svijest; što je svijest mutnija, to čovjek lakše postaje žrtvom lažnih i pogrešnih ideja.
Dakle, svi oni koji traže unutarnji mir ne mogu biti pacifisti. Za iskusne gospodare unutarnjeg života nema mira osim onog koji proizlazi iz neprestane borbe. Isposnik je sportaš; njegova moć ne raste osim kad se odupire svom duhovnom neprijatelju.
Vlč. Andrej Trojanovski
